I Zgodno je kad u ruci držiš cigaretu, pa povučeš dim i polako ga ispuštaš dok čekaš da se upali računar, pokrene program, dok se prisećaš prave reči koju treba da otkucaš u tom programu koji se pokreće na tom računaru; pa dok čekaš da se skuva ručak, otvori zeleno na semaforu ili šta god bilo. Zgodno je, i deluje nekako pametno, kao što uostalom pametno deluju i naočare, ali na jedan drugi način: cigareta deluje pametno boemski, a ne pametno štreberski, kao što pametno štreberski deluju naočare… Naučili smo, ili smo se navikli da boemsku pamet stavljamo ispred štreberske pameti, pa da budem sasvim iskren, i da preziremo tu takozvanu štrebersku pamet, dok istovremeno veličamo takozvanu boemsku pamet. Dok štreberska pamet podrazumeva vrstu pameti koja teži učenju i razvitku, boemska pamet je pamet naučenog, pamet onoga koji je ubeđen u svoju već stečenu pamet. I pored toga što je očigledno da štrebersku pamet u svakom slučaju treba staviti ispred boemske pameti, a ne obrnuto, kao što go...
Poslednje što sam čulo bilo je ta-di-da. Zvuk da je baterija u telefonu pri kraju. Upozorenje da će se uskoro ugasiti. Od kako je pre nekog vremena poznanica naglo povukla kabal punjača, stalno je gubio kontakt. Morao sam da nameštam telefon u posebne položaje, na instrument tablu, ili na sedište pored mene, ali tako da stoji naglavačke. Svejedno, ako bih naišao na neravninu, kontakt bi se izgubio. Nije pomoglo ni to što sam oštećeni deo ulepio izolir trakom. Trakom crvene boje. Nikako nisam mogao da ustanovim pravilo. Punjač prosto nije radio kako treba. Bio je to odličan punjač. Pre nego što se pokvario. Sada je to bio pokvareni punjač. Nalik svim drugim pokvarenim punjačima. Razlika između njega i drugih pokvarenih punjača je bila tek u detaljima koje sam samo ja primećivao. Drugi ljudi bi mogli reći da je to samo pokvareni punjač. Ali ja sam znao da nije. Još uvek sam pamtio da je odlično radio kada je bio ispravan. Osećao sam neku čudnu povezanost sa njim, kao što ljudi često mogu...
Danas, ovog velikog dana u istoriji čovečanstva, u ime naših predaka, i u čast prelepe planete na kojoj smo rođeni, mi ljudi, koji smo videli sreću i patnju, koji smo voleli i bili voljeni. Danas, ovog velikog dana u istoriji čovečanstva, ali i naše planete, beskrajno zahvalni, šaljemo naizgled negostoljubivom prostranstvu svemira seme iz kog smo i sami stvarani, milionima i milionima godina. U nadi da će se, negde daleko ( kada mi već odavno ne budemo postojali ), iznova stvoriti ono najlepše što smo imali videti, i pokušali spoznati tokom našeg skromnog postojanja. Život.
Коментари
Постави коментар