poslednji govor

Danas,
ovog velikog dana u istoriji čovečanstva,
u ime naših predaka,
i u čast prelepe planete na kojoj smo rođeni,
mi ljudi,
koji smo videli sreću i patnju,
koji smo voleli i bili voljeni.

Danas,
ovog velikog dana u istoriji čovečanstva,
ali i naše planete,
beskrajno zahvalni,
šaljemo naizgled negostoljubivom prostranstvu svemira
seme iz kog smo i sami stvarani,
milionima i milionima godina.
U nadi da će se,
negde daleko
( kada mi već odavno ne budemo postojali ),
iznova stvoriti
ono najlepše što smo imali videti,
i pokušali spoznati tokom našeg skromnog postojanja.

Život.

Коментари

  1. svidja mi se. jasno. jezgrovito. istinito.

    umes ti to... ;)

    kao da ovo pise neko drugi, a ne marko koga (nisam)upoznala... a i cenim da pise! :)

    ОдговориИзбриши
  2. Анониман7. 9. 2009. 00:52

    Apsolutno savrseno.I iznenadjujuce optimisticno...

    ОдговориИзбриши
  3. hvala.
    mada, moram priznati, daleko više bi mi prijao ovako lep komentar kada bih znao čiji je.

    ОдговориИзбриши

Постави коментар