Trenutno čitam nekakve psihoterapijske novele profesora Irvin Jalom-a. Evo šta mi je bilo zanimljivo: "... postoji prepreka između slike i jezika. Um misli u slikama, ali, da bi komunicirao sa drugim, mora da preobrati sliku u misao, a zatim misao u jezik. Taj put, od slike do jezika, nepouzdan je. Pojavljuju se gubici: bogata, slojevita struktura slike, njena izvanredna plastičnost i fleksibilnost, njene skrivene nostalgične emocionalne nijanse -- sve se gube, kada se slika sabije u jezik." Pa posle citira Madame Bovari by G. Flober: "Budući da ... se punoća duše ... može utopiti u potpunoj bljutavosti jezika ... niko od nas nikada ne može zaista izraziti tačne mere svojih potreba, misli ili patnji; a ljudski govor je poput razbijenog kazana, po kom udaramo grube ritmove da bi medvedi uz njih igrali, dok želimo da pravimo muziku koja će rastopiti zvezde."
Sigurno nije lako kad ni sam ne znas zelis li, ili ne, da zaboravis sve..
ОдговориИзбриши