Još jedna zvezda pada, Njena svetlost mi zatvara oči. Ne smem se okrenuti, Iza je sivi grad koji mi preti smrću, A napred - u beskraj iskopani rovovi tišine, Svuda smrt. Samo u tvojim grudima postoji večnost koju sada tražim, I okrećem se po nebu, misleći da je gore, dok ti zamičeš za horizont. A onda se setim da sam uvek tražio na pogrešnim mestima... Silazim sa zida i kroz hiljadu kapljica kiše vidim tvoj lik u obrisima svetlosti. Tebi je dobro, jer Svako jutro nestaju zvezde, A ja sam proklet na večnu samoću. Another star falls, Her light closes my eyes. But I can't turn back, Behind me is a gray world, threatening, And in front of me - trenches to infinity, Death everywhere. Only in your chests there is eternity I need, And I seek it all over the sky, while you disappear behind the horizon. Then I realize that I have always sought in wrong places... I walk away and see you once more in a game of rain and light. You are fine, cause Every night stars disappear, And I have been...
Sigurno nije lako kad ni sam ne znas zelis li, ili ne, da zaboravis sve..
ОдговориИзбриши