prokletstvo jezika
Trenutno čitam nekakve psihoterapijske novele profesora Irvin Jalom-a. Evo šta mi je bilo zanimljivo: "... postoji prepreka između slike i jezika. Um misli u slikama, ali, da bi komunicirao sa drugim, mora da preobrati sliku u misao, a zatim misao u jezik. Taj put, od slike do jezika, nepouzdan je. Pojavljuju se gubici: bogata, slojevita struktura slike, njena izvanredna plastičnost i fleksibilnost, njene skrivene nostalgične emocionalne nijanse -- sve se gube, kada se slika sabije u jezik." Pa posle citira Madame Bovari by G. Flober: "Budući da ... se punoća duše ... može utopiti u potpunoj bljutavosti jezika ... niko od nas nikada ne može zaista izraziti tačne mere svojih potreba, misli ili patnji; a ljudski govor je poput razbijenog kazana, po kom udaramo grube ritmove da bi medvedi uz njih igrali, dok želimo da pravimo muziku koja će rastopiti zvezde."